Rosa Salvaje

Un dilema

— Autor rosasalvaje @ 18:20

 

Stanje u kome se nalaziš, a koje ti omogućava da zajebeš stvar kad imaš izbora... Iliti, da l da prdnem il da stisnem... Iliti kada mudrost kaže pameti gud najt, tu budali svane... Kako god da obrneš, muj peligroso stvar. 

-          Rosa, sine, da ti kaže tata, (dramska pauza) Jeste da sam rekao... (jos jedna dramska pauza) da treba da imaš visoke kriterijume, ali (brojim već u sebi koliko traje – jedan, dvaaaa, trrrriiii) sad već ulaziš u godine kada bi trebalo da ih malo (četiri, pet) spustiš... (jedan, dvaaa) Ne bi bilo lepo da ostaneš sama... (oduvek su me fascinirale ove dramske pauze u govoru, zanimljivo je kako ustvari mnogo toga govore...) 

-          Jeste, tata. Slažem se sa tobom, skroz si u pravu. (rečenica koju uvek izgovaram da bih izbegla bilo kakav razgovor o nečemu što ne želim, i to onom brzinom „o indikacijama merama opreza i neželjenim reakcijama posavetujte se sa lekarom ili...“) 

 

A i kad malo bolje razmislim, onako, sama za sebe, šta mi je preostalo? Za šta tačno da spustim kriterijume?

El situacion numero uno

Ovo ne znam ni kako da opišem, nazvaću samo la herramienta no funciona. Za ovo se nikad ne spuštaju kriterijumi. Alatka je alatka, da se razumemo. Čuva mir u kući. Otpada. Neeekssst!

El situacion numero duo

Jo amo a los muchachos. Nemam komentar. Otpada. Neeeekst!

El situacion numero tres

Ko sa decom spava, upišan se budi. U najbolju ruku, to će da ga zadesiti. Izgleda da moji majčinski instikti nisu još proradili, a kamoli za tuđu decu. Nat maj kap of ti. Otpada... Neeeekst!

El situacion numero cuatro

Casado. Otpada!!! Neeeeekst!

El situacion numero cinco

Tiene una niña o dos o tres. Isto kao i prethodni slučaj. Otpadaaa! Neeekst!

El situacion numero seis

Demasiado bueno y gentil. Mi smo žene više u fazonu: „Hoću da me gleda kao kraljicu, ali da mi malo i j**e mamicu“. Ne ide da ja budem muško u vezi, iako sam sva kao taf grl, ali ipak... Muško je muško. Otpadaaa. Neeekst!

El situacion numero siete

Opsesivno kompulsivni tip. Za ovo mi nisu potrebne španske reči, dovoljno zvuči tu hevi i tu sirijus... Otpaadaa. Neeekst!

El situacion numero ocho

Hijo de mamá. Moja mama stavlja ovaj omekšivač. Moja mama pravi najbolju pitu na svetu. Uhhh nije loša ova piletina, al znaš kako moja mama to sprema. Šta? Opet si spremila ovo povrće? E, idem časkom do mame, brzo se vraćam. Što mi nije opeglana majica? Moja mama mi je stalno to peglala. Šud aj kontinju? Otpaaaada! Neeeekst!

El situacion numero nueve

Nakon niza slavnih felijura, kažem u šali, e završih ja sa ovim momcima, bolje da se bacim na devojke. Posle par dana – poznanica mi izjavljuje ljubav. Oooo džizus krajst end apostols. Ella ama a las chicas!! Dios mio y todos los santos! Rosa, draga moja, kažem sama sebi i poljubim se sa dva prsta u čelo, ti definitivno otpadaš sa ovog sveta!!! Neeekst!

El situacion numero diez

Džoger. Iliti Joger. Iliti moj Rikardo. Pere, čisti sa mnom. Nikad mu nije teško. Uvek je tu. Skuplja moje dlake, pleše sa mnom, ide gde god idem i ja, najbolji prijatelj i mojih drugarica. Čak i one nisu ljubomorne što je baš on moj, kada dođu u goste niko ga ni ne pogleda, a kamoli da se lati ili "privati" njega, svaka ima svoj, i to je svetinja u kući. Čak jedna drugoj dajemo iskrene savete za korišćenje, tipa prvo iscedi, pa onda mlati, a ne da prska na sve strane. Nije ljubomoran, ne zvoca, nikad ne mora sad i odmah, nikad nije gladan, žedan, ne buni se, a i dalje je najčvršća i najjača stvar u mojoj kući. Mi amor. Amen. Pripada!

 

-          I, sine tajin, jesmo li se dogovorili? 

-          Šta, tajo? 

-          Jesi li ti mene uopšte slušala šta sam ti pričao malopre? 

-          Jesam, jesam, kako nisam, ovo o kriterijumima i to? 

-          Da. 

-          E, tajo (pravim dramsku pauzu, jeeedan, dvaa), moram da idem sad (triii, čeeetirii), treba da sredim malo stan (peet, šeest, sedam) i oribam podove. 

-          Uh, ljubi te tajo!

(wooow, it rili vrks)

 

I tako, dilema ili ne, ali svi mi se podovi glancaju Laughing Mir u kući, vašar u glavi. Sve je top! A vi? Kako te?

 

Ljubi vas i voli vaša,

Rosa Salvaje


El ganador

— Autor rosasalvaje @ 14:16

 -          Ali, znaš li ti kakav si ti pobednik? Od milijardu sperpatozoida koji jure ka jajnoj ćeliji da je oplode, samo se jedan izborio, i to si ti!! Pobednik!! Kako možeš da ne slaviš taj dan?

-          Wow, (stavljam ruku na grudi i zabacujem glavu unazad, u glavi mi odzvanja el ganador, el ganador, protresem malo glavu da se vratim u realnost među onih ostalih milijardu spermatozoida) jeste da obožavam ovakve teme, no, nisam mislila da je bezvredan naš život na Zemlji, šta više, volela bih kada bi ljudi slavili rođendane svaki dan, kada bi jedni drugima delili ljubav i poljubce stalno, a ne samo jednom godišnje, sada kada svi imamo fb i pametne telefone, još te i podsete na neki rođendan, pitanje je da li bi nas se neko i setio da toga nema, sem naše porodice… 

Kad smo već kod toga, ljudi treba da slave samo 20 rodjendana, potpuno se slažem sa Pattonom Oswaltom – od prvog do devetog – slaviš rođendan, jer si mali, deseti rođendan se slavi – krenule su dvocifrene brojke, opasna je to stvar, 11 i 12 se ne slavi – hu kers, gou tu skul. Trinaesti se slavi – postao si tinejdžer, 14, 15, se opet ne slavi, opet hu kers gou tu skul, šesnaesti slavimo – možemo da polažemo vozački ispit, sedamnaesti se ne slavi – hu kers drajv a kar, osamnaesti slavimo – možemo da kupimo pištolj i da glasamo, to se obavezno mora proslaviti jednom pljugom i flašom viskija, devetnaest se ne slavi, ajde posle možemo da slavimo dvadeseti, mala retrospektiva šta su ti godine donele, posle ništa se ne slavi do 30te, hu kers get a džob, posle slavimo svaku deseticu, 40, 50, 60, itd., do 90te, e onda ako si doživeo devedesetu, onda možeš da radiš šta kod poželiš i vadiš se na neuračunljivost, uradiš sve što si ikada maštao, opljačkaš banku, odeš na Maldive, šta god vam padne na pamet.

 

Kako je prošla moja retrospektiva punih trideset godina? Šta da vam kažem, priti amejzing: 

-          Dodaj mi moju torbu, da uzmem telefon. – Ajrin pokušava da nadglasa saksofonistu, koji nas u pauzi izmedju sviranja zaliva rosom iz svojih usta dok pokušava da se seti reči pesme koju bi trebalo da peva… Keti sedi pripijena uza zid otvorenih usta, ne zna šta ju je snašlo (inače je klaustrofobična) 

-          Ne vidim ništaaa – škiljim od silne količine dima u nekom kamenom mračnom podrumu u Sarajevskoj, dok na mene kaplje prava izvorska hladna rosa iz pokvarene klime iznad moje glave. 

-          Maj frend, pomoćiću ti, plave je boje – govori moj best frend dok nazdravljamo sa drugom flašom popijenog vina u totalnom mraku. 

-          A je l? Kakav je osećaj kada pipneš plavu boju? 

-          Ne znam, ali mora da je strava!! 

-          Woooow, ee pipnula sam nešto strava, mora da je to – izvlačim neku torbu ispod stolice sa zmijskim urezbarenim printom. 

-          Eee, bravo, to je ta! – viče Ajrin pružajući ruke ka meni 

Svi prasnemo u smeh i ja ustajem da podržim bucka koji svira violinu, briše se dlanovima po celom licu i posle baca rosu na sve nas… 

-          Ehinacea, ustaj, vanzemljače moj, da mi držiš balans. Ona naravno ustaje, i gura me u levo dok me je moj best frend gurnula u desno, ja se samo njišem, vrh! 

-          Uh, ala si se ti odvalila, a? – priča mi moj kum, dok moja sister peva reči pesme: 

-          O, Rosa, Rosa da li si to ti il' me oči varaju bivša ljubavi? 

-          Jok, ti si! – dodajem dok me Ehinacea prebacuje do ramena mog best frenda. 

-          O, laj-la-la, laj-la-la, laj-la malena, da l' za prošlost imaš malo vremena? 

-          NEMAM! 

-          O, Rosa, Rosa želis i ti što je nekad bilo da se ponovi? 

-          NE! 

-          O, Rosa, Rosa zar već odlaziš, da li ćes bar nekada da me poželiš? 

-          Ooo svit džizus end apostols, tek sam došla… 

Setim se kada sam sestri pričala, eejj kakav bih ja bila frajer da sam muško, a ona me pita na to: KOJI?

Dec it, mislim da to sve govori o mojoj retrospektivi. Ehinacea me grli i lagano spušta na stolicu, govoreći mi: “Nemaš pojma koliko sam srećna zbog tebe. Sedim i gledam sve ove divne ljude koji su došli ovde zbog tebe i koji te besebično vole baš onakvu kakva si. Nema ni trunke pretvaranja ili loših misli, prava si srećnica!!”

Ljubim mog vanzemaljca, pokušavam da otvorim flašu vina, skupljam usne, kao da će sva snaga odatle da mi dođe, da nazdravimo, tako je Ehinacea, i mnogo sam srećna što si i ti deo njih!!

 

Bogat si onoliko koliko imaš pravih i iskrenih prijatelja, ali i neprijatelja, oni su od mene napravili pravog, istinskog ganadora!!  

 

U to ime pijem i nazdravljam svim našim zajedničkim borbama i pobedama!!

 

Ljubi vas i voli vaša

Rosa Salvaje


Powered by blog.rs